Misionari su dobrovoljno odgodili svoje normalne živote na dvije godine kako bi pomogli drugima približiti se Isusu Kristu. Prije odlaska na misiju, oni su bili učenici, zaposlenici, sportaši, knjiški moljci, glazbenici i, pa, shvatili ste. Nakon njihove službe vratit će se kući kako bi završili fakultet, radili, išli na izlaske i vjenčali se te živjeli prilično normalnim životom.

Dolaze sa svih strana svijeta. Nije neobično za misionare služiti u zemlji i govoriti jezik koji je drugačiji od njihova materinjeg. Misionari služe kao mlade odrasle osobe ili u svojim umirovljeničkim godinama kao samci ili parovi. Koje god dobi bili, njihova motivacija je iskrena – napuštaju svoje domove i obitelji na određeno vrijeme kako bi činili što je Isus podučio svoje apostole: »Idite po svem svijetu i propovijedajte… svakom stvorenju« (Marko 16:15).

Ne. Evanđelje Isusa Krista je za svakoga. On poziva sve da dođu k njemu »bez novaca i bez naplate« (Izaija 55:1). Misionari zapravo plaćaju vidjeti vas, pokrivajući vlastite troškove dolaska na misiju. Mjesni crkveni vođe i učitelji razreda također nisu plaćeni.

Vremena crkvenih sastanaka razlikuju se od kongregacije do kongregacije. Međutim, uvijek možete računati na jedan glavni sastanak bogoslužja za sve nakon kojeg slijede razredi za djecu, mlade i odrasle.

Sastanak za sve se zove »sakramentalni sastanak«. Taj se sastanak sastoji od pjesama, molitvi, i propovijedanja (ili »govora«) koje izlažu različiti članovi kongregacije svaki tjedan. No najvažniji dio sastanka je kada uzimamo sakrament (što je slično pričesti) kako bismo se prisjetili Spasitelja.