Spasitelj je jasno podučio da je krštenje zapovijed i da je ono nužno za »u[lazak] u kraljevstvo nebesko« (Ivan 3:5). Krštenje se vrši »za oproštenje grijeha« za one koji se kaju (vidi Marko 1:4). No iako je Isus živio bezgrešnim, savršenim životom, također je bio kršten »da sve ispuni[]« (Matej 3:15). Time što je bio kršten Isus je pokazao svoj Božjoj djeci da će »biti poslušan [Ocu] u obdržavanju zapovijedi njegovih« (2 Nefi 31:7). Svi oni koji odaberu slijediti Isusa moraju isto tako poštivati Božju zapovijed da budu kršteni.

Kao prorok Božji, Ivan Krstitelj bio je zaređen u svećeništvo i imao je ovlast izvršiti Isusovo krštenje. Ljudi su došli iz »jordansk[e] okolic[e]« kako bi ih on krstio (vidi Matej 3:5–6). Budući da je Ivan Krstitelj imao odgovarajuću ovlast učiniti to, Isus je izričito otišao k njemu da bude kršten. Slično tomu, današnja krštenja mora izvršiti osoba koja obnaša ispravnu ovlast od Boga.

Ivan Krstitelj pozvao je ljude da najprije »rod[e], dakle, plodom koji odgovara obraćenju« kako bi bili dostojni da budu kršteni (Matej 3:8). Sam Isus također je često govorio o potrebi za pokajanjem, uključujući nakon svojeg Uskrsnuća kada je podučavao ljude u drevnoj Americi. »[K]ažem vam, morate se pokajati i biti kršteni u ime moje… u protivnom ne možete nipošto baštiniti kraljevstvo Božje« (3 Nefi 11:38).

Danas neke religije obavljaju krštenje prskanjem vode. Međutim, iz Isusova primjera učimo da se krštenje treba obaviti uranjanjem. Kad je Isus bio kršten, Matej bilježi: »odmah iziđe iz vode« (Matej 3:16). Ovo potpuno uranjanje u vodu simbolizira ponovno rođenje kao da je osoba zakopana u vodi i uzdiže se, čista i predana slijeđenju Isusa Krista i njegova evanđelja. Zapravo, sama riječ krštenje dolazi od grčkog baptizo što znači »umočiti ili uroniti«.

U nekoliko je prilika Isus pozvao malu djecu k sebi da ih blagoslovi. U jednom je slučaju Krist čak prekorio svoje učenike zato što su držali djecu podalje od njega, govoreći: »Pustite dječicu k meni, nemojte im priječiti« (Marko 10:14).

Isus je podučio da su djeca čista i nevina te da se odrasli trebaju truditi biti više poput njih, »jer takvima pripada kraljevstvo nebesko« (Matej 19:14). Isus je također rekao: »Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko« (Matej 18:3).

U Novom zavjetu Isus je jasno naučavao da su mala djeca sama po sebi dobra i čista. Mormonova knjiga nadalje izjavljuje: »Malena su djeca zdrava, jer nisu sposobna počiniti grijeh« (Moroni 8:8).

Isus je također rekao: »Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike« (Marko 2:17). Dakle, ako mala djeca nisu sposobna griješiti, imaju li ikakvu potrebu za krštenjem?

Krštenje je za one koji griješe i trebaju se pokajati. U Mormonovoj knjizi učimo da je nauk Kristov »pokajanje i krštenje za one koji su odgovorni i sposobni počiniti grijeh« (Moroni 8:10). Stoga, budući da mala djeca nisu odgovorna za grešna djela niti su sposobna za njih, ona ne trebaju krštenje.

U naše vrijeme, Gospodin je objavio da će »djeca… biti krštena za otpust grijeha svojih kad im bude osam godina« (Nauk i savezi 68:27). U toj dobi počinju biti odgovorni za odabir između ispravnog i pogrešnog.

Mnoge kršćanske religije vjeruju da je svako dijete prirodno grešno prilikom rođenja zbog Adamova pada. Međutim, Bog smatra pojedince odgovornima samo za njihov osobni grijeh, a ne za Adamov prijestup (vidi Članci vjere 1:2). Budući da su mala djeca bezgrešna pred Bogom, nemaju razloga pokajati se ili biti krštena.

Sveta pisma podučavaju da »malena su djeca živa u Kristu, i to od postanka svijeta« (Moroni 8:12). Bog je milosrdan, brižan i dobar. On želi da se sva njegova djeca vrate k njemu i žive s njim. On ne bi bio brižni i pravičan Bog kakav je kada bi djeci uskratio spasenje zato što nisu krštena.