Isus je patio za vaše grijehe u Getsemanskom vrtu i umro na križu. Kada učinimo nešto krivo, možemo se pokajati i ponovno postati čisti zbog Isusove žrtve. Oprostiti sebi čin je vjere u njega.

»Jer gle, ja, Bog, pretrpjeh ovo za sve, da oni ne bi trpjeli, ako se pokaju.« – Nauk i savezi 19:16

To ne znači da možemo raditi što god želimo jer se Isus već pobrinuo za to. No znači da bismo trebali imati vjere i krenuti dalje sa svojim životom jednom kada se pokajemo. Ne bismo se trebali zadržavati na prošlim pogreškama.

Nastavimo li dopuštati krivnji da utječe na nas nakon što smo se pokajali i primili oprost, možemo se zapravo udaljiti od Boga.

Ponekada dobijemo ideju da Bog ne želi razgovarati s nama ili da smo nedostojni moliti se. To nije istina. Bog voli svu svoju djecu i savršeno je voljan oprostiti kada se iskreno pokajemo. Kada Bog oprosti, to je kao da se grijeh nikada nije dogodio.

»Koliko bi se god često kajali i tražili oprost, s pravom nakanom, bijaše im oprošteno.« – Moroni 6:8

Važno je za shvatiti da đavao »nastoji da svi ljudi budu bijedni poput njega« (2 Nefi 2:27). Bijeda koja dolazi od krivnje ometa našu sposobnost da osjetimo Duha. Bog želi da iskusimo radost kada se pokajemo za svoje grijehe i slijedimo Isusa Krista.

Prorok iz Mormonove knjige imenom Enoš pisao je o svojem iskustvu traženja oprosta od Boga. Cijeli se dan i cijelu noć molio te mu je glas rekao: »Enoše, grijesi su ti tvoji oprošteni, i bit ćeš blagoslovljen« (vidi Enoš 1:5). Ljepota ove priče nalazi se u tome kako je Enoš reagirao. Napisao je: »I ja, Enoš, znadoh da Bog ne može lagati; stoga, krivnja moja bijaše izbrisana« (Enoš 1:5–6).

Enoš se nije nastavio zadržavati na svojim pogreškama. Umjesto toga, odmah se počeo moliti za tuđu dobrobit. Prešao je s razmišljanja o sebi na razmišljanje o drugima. Iskreno prihvatite Enošev primjer i naučite brzo krenuti dalje nakon što ste se pokajali.