Kada je Isus podučio Propovijed na gori, podsjetio je narod na to kako je sve bilo pod Mojsijevim zakonom: »Oko za oko, zub za zub« (vidi Matej 5:38). Zatim je podučio viši zakon praštanja – da okrenemo drugi obraz i »ljubi[mo] svoje neprijatelje« (vidi Matej 5:39–44).

Držati se osjećaja povrijeđenosti stalan je podsjetnik da budemo uzrujani. Neriješeni sukobi uzimaju zaista previše mjesta u našim mislima. Zbog njih gubimo san, a ako nismo pažljivi, možemo im dopustiti da nanesu štetu našim ostalim odnosima.

Uskraćivanje oprosta crpi našu energiju koja se može bolje iskoristiti za služenje drugima i obogaćivanje našega osobnog života. U Mormonovoj knjizi naučava se da »ljudi jesu, da bi radost imali« (2 Nefi 2:25). Kako možemo imati radost kada smo usredotočeni na osjećaje ljutnje, zamjeranja, ogorčenosti i osvete?

Kada odaberemo oprostiti, dopuštamo Svetome Duhu da uđe u naše srce. Sreća je odabir. Ona ne ovisno o tuđim radnjama niti posluženoj pravdi. Oprost nas oslobađa.

Oprostiti nekome lakše je reći nego učiniti, posebice ako je počinjena nepravda ozbiljna. Ponekada se čini kao da je oprost nemoguć. No ako se oslanjamo na Spasitelja i molimo za moć da oprostimo, Isus će nam pomoći. Starješina Kevin R. Duncan, jedan od vođa Crkve, rekao je: »Iako možemo biti žrtva jednom, ne trebamo biti žrtva dva puta noseći teret mržnje, ogorčenosti, boli [i] zamjeranja« (»Iscjeljujući melem oprosta«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2016., 33.).

Jednom kada nekome oprostite, i dalje može proći puno vremena prije nego im ponovno počnete vjerovati. To je u redu! Na primjer, možete oprostiti nekome tko je ukrao od vas, no to ne znači da ćete ostaviti vrata otključana. Slično tome, netko tko je bio u zlostavljačkom odnosu može oprostiti zlostavljaču bez ponovnog stupanja u taj odnos. Trebamo svima oprostiti. No koristite mudrost pri odlučivanju da ćete nekome ponovno vjerovati.

Kada otkrijemo da nam je teško oprostiti, možemo se ugledati u primjer Isusa Krista. Čak i dok je visio na križu s čavlima zabijenim kroz njegove ruke i noge, zavapio je Bogu: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine« (Luka 23:34). Možda nemamo sposobnost da oprostimo sami, no Isus je patio za naše »boli i nevolje« (vidi Alma 7:11) da bi znao kako nam pomoći. Kroz njegovu milost, ne samo da nam može biti oprošteno, već također možemo imati snage da oprostimo drugima.