Život Isusa Krista izložen je u prve četiri knjige Novoga zavjeta koje su poznate kao četiri Evanđelja. Svako se evanđelje pripisuje drugom autoru – Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Matej i Ivan bili su Isusovi apostoli koji su svjedočili tim događajima iz prve ruke. Umjesto da svako Evanđelje nastavlja tamo gdje je prethodno stalo, svaki autor nudi izvješće o Isusovu službeništvu u drevnoj Judeji od početka do kraja. To znači da imamo četiri različita gledišta na život Isusa Krista, svako sa svojim jedinstvenim uvidima i točkama gledišta. Zajedno pružaju nezaboravno svjedočanstvo o Isusovim naučavanjima, njegovu primjeru i njegovoj žrtvi.

Tijekom života Isusa Krista, njegova su naučavanja poprimila mnoge različite oblike. Ponekada su ona bila odgovori na pitanja koja su mu postavljena. Tijekom drugih trenutaka bila su propovijedi koje je izložio svojim okupljenim sljedbenicima, poput Propovijedi na gori. Često su njegova naučavanja poprimala oblik usporedbi – jednostavnih priča koje je pričao kako bi dočarao važna evanđeoska načela na način na koji bi ih iskreni tražitelji istina shvatili.

Bez obzira na način na koji je odabrao iznijeti svoju poruku, pojavile su se zajedničke teme. Isus je podučavao o važnosti toga da se pobrinemo da smo pravedni ne samo u svojim djelima, već i u svojim mislima, osjećajima i pobudama. Izrazio je potrebu za brigom prema najranjivijima među nama dok je osuđivao licemjerje i oholost. Neprestano je veličao svojega Nebeskog Oca te je poticao svoje sljedbenike da kroz molitvu osnaže svoj odnos s Bogom.

Isus nam nije pokazao samo kroz svoje riječi kako živjeti, već i kroz svoja djela. Dok čitate četiri Evanđelja, vidjet ćete primjere kako Isus koristi svoje vrijeme da bi iscijelio bolesne, nahranio gladne i utješio ožalošćene. Izražavao je ljubav drugima i bio je voljan zauzeti se za ono što je znao da je ispravno. Za razliku od Isusa, mi ne možemo živjeti život bez grijeha, no možemo dati sve od sebe kako bismo slijedili primjer koji nam je on dao.

Bez obzira na to koliko se trudili naučiti naučavanja Isusa Krista i slijediti njegov primjer, griješit ćemo. Tu na snagu stupa istinska moć Isusa Krista, kako se naučava u četiri Evanđelja. U Ivanu 3:16 čitamo: »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.« U četiri Evanđelja podučava nas se da je Isus Krist, tijekom svojega života, patio i umro kako bi platio cijenu za naše grijehe. Ta se žrtva naziva Pomirenje. Zbog Isusove pomirbene žrtve, možemo se pokajati i može nam biti oprošteno kako bismo se jednoga dana mogli vratiti u Božju nazočnost.

Nakon što je Isus Krist je umro, čudesno je uskrsnuo. Zato što je Isus Krist prevladao smrt, svi se mi možemo radovati životu nakon smrti. Od svega što možemo naučiti o Isusu u Bibliji, stvarnost njegove žrtve najsnažnije je načelo koje možemo shvatiti.

Nakon uskrsnuća Isusa Krista, on je organizirao svoje učenike kako bi se pobrinuo da će djelo njegova evanđelja biti nastavljeno. Izvješće o njihovim putovanjima i iskustvima može se naći u knjizi Djela apostolska koja slijedi odmah nakon četiri Evanđelja u Novom zavjetu. Ostatak Novoga zavjeta velikim dijelom sastavljen je od niza tekstova koje su napisali prvotni apostoli. Ti se tekstovi često nazivaju Poslanice, ali pomaže ako o njima razmišljamo kao o pismima. U tim poslanicama možemo pronaći mnoga predivna naučavanja prvotnih apostola o Isusu Kristu jer su pisali kako bi poduprijeli vjeru prvih obraćenika kršćanstva.

U knjizi Otkrivenje apostol Ivan detaljno izlaže svoje viđenje Drugog dolaska Isusa Krista kada će se Krist vratiti u slavi i uspostaviti svoje kraljevstvo na Zemlji. To je trenutak kada će cijeli svijet znati da Isus Krist jest Sin Božji. U Otkrivenju 5:13 stoji zapisano: »I čuh sva stvorenja na nebu, na zemlji, pod zemljom i na moru sa svim bićima što se u njima nalaze gdje govore: ‘Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, čast, slava i vlast u vijeke vjekova!’«

Iako se u Starom zavjetu nikada ne aludira na to da je Spasitelj »Isus Krist«, vidimo mnoga druga njegova imena kroz njegove stranice. Mesija, Jahve, Emanuel, Otkupitelj, Svetac Izraelov, Divni, Savjetnik, Moćni Bog, Vječni Otac i Knez mironosni samo su neki od naziva po kojima ga se prepoznaje. Starozavjetni proroci predskazali su njegovo rođenje i njegovu spasonosnu žrtvu. Na primjer, u knjizi Izaija primamo predivan, višestruki opis Mesije koji bi došao otkupiti Božji narod. Isusovo rođenje detaljno je izloženo u Izaiji 7:14 gdje piše:

»Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!«

Izaija 61:1 predkazuje službeništvo Isusa Krista:

»Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima«

Primamo dirljivo svjedočanstvo o Isusovoj nadolazećoj žrtvi u Izaiji 53:4–5 gdje piše:

»A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.«

Ti stihovi samo su dio načina na koji nas Stari zavjet upućuje na Isusa Krista. Zapravo, tijekom svojega smrtnog službeništva, kako je izloženo u Novom zavjetu, Isus je često ukazivao baš na stihove iz Starog zavjeta koje je ispunjavao. Njegove riječi pružaju most između dvije polovice Biblije, spajajući ih u jedan ujedinjeni glas koji izjavljuje da on jest Isus Krist, Sin Božji, Otkupitelj Izraela i Spasitelj cijeloga čovječanstva.