Koja je svrha mojeg života?

»Bio sam na doživotnom poslanju pronalaska istine… Upoznao sam osobu koja mi je kasnije postala supruga i upoznao sam Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Sve me više zanimao taj snažan duh koji sam osjećao na njihovim sastancima. Počeo sam čitati Mormonovu knjigu i bio sam zapanjen istinom o kojoj je svjedočila! Mormonova me knjiga bolje upoznala s Biblijom… Čitajući Mormonovu knjigu svi se mogu osjećati bliže našem Spasitelju i bolje razumjeti značenje života.«

»Diplomirala sam i u dobi od 21 godine imala sam sve čemu sam stremila: dobar posao, lijep auto i bogat društveni život, no i dalje nisam bila sretna. Osjećala sam se primoranom kontaktirati misionare… Prihvatila sam njihov izazov da čitam Mormonovu knjigu. Čitala sam, proučavala, molila se i spoznala da je istinita… To što sam postala članica Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana bila je najbolja odluka koju sam ikada donijela – evanđelje se ne pretvara da čini život savršenim, no daje vam sposobnost da učinite najbolje od baš svega i spoznaju da nikada niste sami.«

»Nakon što sam bila na koledžu godinu dana, osjetila sam da mora postojati nešto više u životu od svakodnevnog postojanja. Znala sam da trebam pronaći Boga. Htjela sam znati koja je Crkva istinita. Stoga sam istražila mnoge vjeroispovijesti… U tom mi je trenutku moja najbolja prijateljica poslala misionare na moja vrata. Ranije u mojem životu to bi me možda ojadilo, no nalazila sam se na mjestu na kojem sam aktivno tražila odgovore. Htjela sam znati za sebe. Poruka misionara o naumu Nebeskoga Oca za sreću odjekivala je u meni kao da sam to znala prije, no trebala sam to ponovno čuti. Sve je zvučalo tako poznato. Znala sam da sam htjela ono što ima stvarnu suštinu, ne prolaznu svjetovnu sreću. Htjela sam stvarnu sreću. Kada sam čula da Bog ima naum za sreću, to mi je zvučalo istinito. Znati da je Nebeski Otac brižan Otac i da sam ja njegovo dijete, da je on poslao svojega Sina Isusa Krista da pomiri i uskrsne za nas zato što nas je volio, to mi je poput dragocjenog zlata… Učenje o naumu sreće brižnoga Nebeskog Oca bilo mi je poput najslađeg ploda koji sam ikada okusila. Imam svrhu, život ima usmjerenje, a odnosi i obitelji imaju značenje.«

»Od kada sam bio mlad uvijek sam se pitao koja je svrha ovog života. Doslovno sam imao pitanja poput: ‘Zašto sam ovdje?’, ‘Odakle sam došao?’ i ‘Kamo idem?’ Kada sam upoznao misionare, odgovorili su mi na ta pitanja. Važniji od njihovih odgovora bio je mir koji sam osjetio koji je došao s njima. Bilo je to kao da je moj život odjednom imao smisao i znao sam da će uvijek imati smisao dokle god ostanem blizu Gospodinu. Ogroman mi je blagoslov biti član Crkve te imati spoznaju i svjedočanstvo o Isusu Kristu koji su mi dani. Znam da je moj život u njegovim rukama. Budućnost nije tako strašna s takvom vrstom mirne i pouzdane perspektive. Spoznao sam da je sreća namjena našeg postojanja. Život nije uvijek lagan, no zasigurno mogu reći da sam vrlo sretna osoba.«

»Ludo je misliti da sam obraćenica u ovoj Crkvi. Većinu sam svojeg života živjela ne znajući doista tko su Bog ili Isus Krist. Moja obitelj nije bila religiozna i bila je iznimno problematična. Nisam imala lagan odgoj ni u kojem slučaju. Nikada nisam znala da postoji nešto više u životu niti da postoji Otac na Nebu kojemu je stalo do mene. Nisam znala da imam svrhu. Međutim, u srednjoj sam školi shvatila da želim nešto više od svojeg života. Znala sam da mora postojati nešto više od toga što ovaj život jest, a nisam htjela srljati putem kojim sam srljala. Javila sam se jednoj od svojih prijateljica koja je bila članica Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i zamolila ju da me odvede u crkvu sa sobom. Otišla sam u crkvu i znala da je to ono pravo. Počela sam sudjelovati na lekcijama s misionarima i moje se srce mijenjalo. Osjećala sam se tako sretnom po pitanju svega i sve mi je imalo smisla. Naravno, nisam znala sve, no imala sam vjeru. Znala sam da je moj Spasitelj patio za moje osobne grijehe, baš kao što je patio za sve nas. Znala sam da mogu primiti oprost za svoje grijehe, a to mi je pružalo poniznost. Molila sam se svim svojim srcem i spoznala da je to ono što je Nebeski Otac htio da učinim. Obraćenje na ovo evanđelje bilo je najbolja odluka mojeg života. Dugo sam vremena bila izgubljena, ali sada znam svoju svrhu i znam da postoji nešto više od ovog života.«